Ako ste barem jednom ovoga ljeta na Instagramu napisali ''Život krade, more vrati'', fotografirali se na plaži s velikim šeširom na glavi i pogledom uprtim u daljinu, tijekom karantene pekli banana kruh, uz fotografiju čaše bijelog vina i/ili gin tonika stavili #selfcare, obožavate avokado na tostu... Žao mi je, ali vi ste basic. Dugo je to bila najgora uvreda koja se mogla nekome reći. Značilo je to da je netko nezanimljiv, da se nikako ne ističe u masi, da je jednostavno - dosadan. Biti basic također znači slijepo pratiti trendove. Primjerice, zasigurno poznajete nekoga tko izbjegava gluten premda za to nema opravdan zdravstveni razlog. Ili pak poznajete osobu koja se smatra veganom, ali ponekad, u posebnim situacijama, pojede malo tune ili burger.
No spomenuti primjeri nipošto nisu razlog zbog kojega bi ta osoba nužno bila loša. Nikad zapravo i nije bila riječ o tome da je netko loš, ali ako ste basic, onda će vam reći da ste i sve i ništa istodobno. Premda postoji i termin "basic bro", koji je nešto slabije rasprostranjen, sve je ipak počelo s basic b**ches koje vole Ugg čizme, Starbucks, posebno Pumpkin Spice Latte, te obožavaju natpis "Live, Laugh, Love" posvuda. Isprva smo se smijale pričama o tim basic curkama i nervozno se pokušavale uvjeriti da je Pumpkin Spice Latte totalno bez veze i uopće ga ne volimo, no u kratkom vremenu to se preokrenulo. Počelo je tako da smo basic prihvatile samoironično. Pa kad bismo poželjele pohvaliti se savršenim brunchem s prijateljicama na kojem smo uživale u avokado tostu i mimozama u subotom prijepodne, stavile bismo i #basicbitch, čisto da pokažemo kako smo svjesne da smo i mi jedne od njih. Danas je sasvim u redu, i lišeno prizvuka ironije, priznati da ste basic. Budimo iskreni, basic stvari daju nam sigurnost i s njima se osjećamo dobro.
Bivša američka reality zvijezda Stassi Schroeder ("Vanderpump Rules") izgradila je carstvo upravo na prihvaćanju svoje basic persone. Napisala je i knjigu o toj tematici, "Next Level Basic: The Definitive Basic B**ch Handbook", i već radi na drugoj. Istina je da koliko god prezirali te "tako obične" cure i žene, basic prodaje, uvijek. Što se više možete uklopiti u masu, to vam je mogućnost uspjeha veća, pogotovo ako tome dodate i malo luksuza, onoga što većina ljudi želi. Većina najuspješnijih influencerica, i domaćih i svjetskih, praktički producira isti sadržaj - onakav kakav će se svidjeti najvećem broju ljudi.
No čak i s tom spoznajom da ćemo biti uspješnije ako smo basic, nekako nam nije drago kad smo takve. Jer kad bi vam netko rekao da ste basic, to bi značilo da ste kao i sve druge djevojke. A to nitko ne želi čuti.
Zašto je tako? U posljednjih pet do sedam godina, otkad je feminizam postao tema mainstream medija, puno se pisalo o svim aspektima svakodnevne internalizirane mizoginije. Tako i o tome da muškarci iz nekog razloga misle kako je kompliment djevojci reći da nije kao sve druge cure, a one to prihvaćaju oduševljeno jer nikako, nikada i nipošto ne žele biti kao sve druge cure. Nitko ne želi biti basic b**ch utopljena u moru svih drugih basic b**ches. Ali zašto je toliko loše biti kao i sve druge cure? To je podrazumijevalo da su sve druge djevojke iz nekog razloga loše. Ne znam za vas, ali kad bi mi netko rekao da sam baš poput mojih prijateljica, meni bi to bio najveći mogući kompliment. I tu dolazimo do unutarnje mizoginije - zašto toliko mrzimo vlastiti rod da ne želimo priznati da smo kao i druge žene?
U društvu je sve što je označeno kao "žensko", "girly", automatski površno i nezanimljivo. Ako vam se to sviđa, niste baš previše inteligentni. S druge strane, kad muškarci rade "basic bro" stvari - gledaju tekme s frendovima, roštiljaju ili izlaze u javnost u trenirci - to je sasvim ok. Radi se o potpuno zastarjelom konceptu prema kojem si žene nikako ne smiju dopustiti da budu basic - kao one druge djevojke - jer su nam one konkurencija. Da parafraziram nigerijsku autoricu Chimamandu Ngozi Adichie (ovo ste čuli u Beyonceinoj "Flawless") - ne tjeraju nas da si budemo konkurencija za poslove, nego za pažnju muškaraca.
No ova nas je 2020. dobro protresla. U godini u kojoj smo proveli tri mjeseca u karanteni; u kojoj se borimo za poslove i plaće jer ne znamo što donosi sutra; u kojoj su vodeći modni i beauty trendovi iz omraženih 90-ih i nultih (plavo sjenilo i hlače niskog struka? Ne, hvala!) - što uopće znači biti basic? Što znači biti kao sve druge cure i što znači praviti se da ne uživamo u podršci i ljubavi koju dobivamo iz ženskih prijateljstava? Dobro došli u post basic svijet gdje je sve basic i ništa nije basic. Previše se toga dogodilo da bismo osjećali grižnju savjesti zbog avokada ili njegovanja naših self care nedjelja, kad s curama pijemo gin tonik i dajemo si komplimente. Uostalom, zar je u tome ikad bilo išta loše?
