Iako bih vjerojatno trebala raditi nešto produktivnije, kao što je učenje stranog jezika ili pospremanje ormara, moram priznati da većinu slobodnog vremena, nakon posla, provodim na društvenim mrežama. Naravno, u kontaktu sam s prijateljima i obitelji, ali i puno više vremena nego inače provodim na profilima slavnih, odnosno primjećujem da se na njima zadržavam više nego prije, a zatim ih i analiziram. I moram priznati, nikad nisam toliko koristila opciju "unfollow".
Brojne zvijezde pokazale su se ne samo potpuno beskorisnima u ovo vrijeme koronakrize, nego i neumjesnima do krajnjih granica.
Sam Smith plače i ima "slom" pred kamerom svog mobitela i onda to objavi na internetu (svi ih imamo - u svoja četiri vrlo, vrlo skromna zida, hvala lijepo), Ellen De Generes nariče nad svojom sudbinom na kauču veličine moje kupaonice (barem tjedan dana je mogla utrošiti na to da prehoda svoju vilu i imanje na holivudskim brdima), Justin Timberlake - samo par mjeseci nakon što je uhvaćen kako vara ženu - žali se kako sad mora odgajati svoju djecu, Gal Gadot nas tješi pjevanjem Lennonove "Imagine", kao da će nas to spasiti.
Celebrities are canceled, ljudi dragi. Znali smo i prije da žive u svojim malenim svjetovima, da je stvarni život daleko iza njih, čak i ako su počeli vrlo skromno, ali ovo je bila kap koja je prelila čašu.
Poruka zajedništva provlači se kroz sve objave celebova, ali jedino zajedništvo je ono njihovo i ono naše - mi nismo s njima i oni definitivno nisu s nama. A koliko god je nama u Europi dosta tog licemjerja koje gledamo na društvenim mrežama, Amerikancima je gore na entu potenciju. Njihova je zemlja trenutno nesretna predvodnica u broju žrtava i oboljelih od koronavirusa, predsjednik im je prestao financirati Svjetsku zdravstvenu organizaciju jer krivca ne vidi u najgorem javnozdravstvenom sustavu na cijelome svijetu, nego u stručnjacima koji im pokušavaju pomoći, a oni organiziraju glazbene festivale na internetu.
U tim nastupima, kako je odmah ispravno primijetio kolega Zoran Stajčić, niti jednom ne kritiziraju tog istog predsjednika nego šutke, s negativnim rezultatima pretraga na Covid-19 u džepovima, pozivaju sve one koji si taj luksuz ne mogu priuštiti da doniraju novac za zdravstvene radnike. Napaćena nenašminkana lica slavnih u svojim nezamislivo velikim kućama pozivaju Amerikance, od kojih mnogi doslovno umiru na cesti jer nemaju novca da hitna dođe po njih, da zapjevaju "Imagine" i ostanu pozitivni. Predivno, zar ne?
Pitanje celebrity kulture u ovoj je krizi prestalo postojati u domeni slatkog gubitka vremena; showbusiness danas je klasno pitanje u Americi. I problematika njihovog zdravstvenog sustava pokazuje se tu u punom sjaju - obični Amerikanci ne mogu se testirati na koronavirus čak ni ako imaju teške simptome, a slavni i bogati koji nemaju nikakve simptome mogu.
S druge strane, jesu li celebovi zaista krivi za sve to? Pa mi smo ih stvorili. Mi, u normalnim uvjetima, uživamo u tom eskapizmu, u njihovom nakaradluku koji nam serviraju stalno, zabavlja nas gledanje crvenih tepiha, raspravljamo satima o tome tko je kriv, Brad ili Angelina, smijemo se od zadovoljstva kad shvatimo da i oni mogu biti nesretni u ljubavi - barem to novac ne može kupiti.
Ali, u vremenu krize naši su se kriteriji promijenili. I više nam nije zabavno. Eskapizam sada može biti sladak video Anthonyja Hopkinsa koji svira klavir sa svojom predivnom mačkom u krilu ili Britney Spears koja na Instagramu dijeli objavu u kojoj se poziva na raspodjelu bogatstva i štrajkove. Slom živaca jer karantenu provodiš u vili od 15 soba nije zabavan. On će ti samo donijeti prijezir.
Najbolje će u svemu proći oni celebovi koji mudro šute i koji su mudro šutjeli prije. Njihovo će postojanje proći ispod radara, dok će ovi željni pažnje teško moći vratiti povjerenje fanova.
Društvene mreže donijele su neku novu eru u odnosu slavnih i bogatih prema nama "običnim" ljudima. Dobili smo uvid u njihove sulude živote i, priznajemo, bilo nam je zabavno gledati sve to. Bilo je također puno lakše njima pokazati se u drugačijem svjetlu od onog kakvo su dobili u masovnim medijima. Nekad je selfie bez šminke i s jednim prištićem bio dovoljan da pomislimo kako su "celebovi baš poput nas".
Koronavirus donio je novu eru i u njoj je puno teže doći do faze u kojoj ćemo se poistovjećivati sa slavnima. Toksičnost celebrity kulture pokazala se sada u pravom svjetlu i pitanje je hoće li se ikad vratiti na ono staro. A svima je jasno da ne bi trebalo - osim celebovima. Oni su još uvijek u svom savršenom mjehuriću i pjevaju "Imagine".
Naravno, nerealno je očekivati da će se sve promijeniti i da ćemo nakon krize koronavirusa početi više cijeniti znanstvenike od pjevača i sportaša pa ih shodno tome i nagrađivati (ne samo pažnjom, nego i pravednom plaćom). Na kraju krajeva, i oni su samo ljudi, koliko god bili nezreli, neozbiljni i potpuno out of touch sa stvarnim svijetom.
Sigurno nije lako živjeti svaki dan pred cijelim svijetom. Ali, u ovim uvjetima - to nije ni potrebno. Ovo je prvi put da i oni imaju mogućnost apsolutne privatnosti, o kojoj mnogi od njih često pričaju. Zašto je ne iskoriste kako treba? Nitko nije tražio da u feedu gledamo njihove slomove. Možda i oni sada otkriju da su neke stvari u životu stvarne čak i ako ne završe u medijima ili na društvenim mrežama. Bili bismo im zahvalni.
