Ako ste fan "Paklenog šunda" Quentina Tarantina i "Gospode" Guya Richieja, ako vam paše vrludava filmska dinamika kakvu u svojim filmovima proizvodi Wes Anderson ("Grand Budapest Hotel", "Francuska depeša"), ako volite zaokrete u zapletima u stilu "Noža u leđa" Riana Johnsona - onda je "Brzina metka" Davida Leitcha definitivno film za vas. Dodajte u miks pozamašnu dozu jednostavnog humora i fantastične glumačke izvedbe Brada Pitta, Briana Tyreeja Henryja, Joey King, Aarona Taylora-Johnsona i Hiroyukija Sanade i nećete požaliti zbog preplaćene kino ulaznice. Film se zaista isplati pogledati na velikom platnu, upravo zbog mnoštva detalja koji, ma koliko na prvu bili nevidljivi, igraju veliku ulogu u samoj radnji.
Velika većina ove akcijske komedije odvija se u vlaku. Motiv je to koji je brojne knjigopisce i filmofile potaknuo na stvaralaštvo. Još od mega hita "Stranci u vlaku" iz 1951. godine pa sve do nekoliko inačica ubojstva u Orient Expressu, vlak se pokazao kao idealno mjesto radnje koje istovremeno simbolizira i stagnaciju i kretanje, i spajanje i razdvajanje, koje vodi negdje s prijetnjom da zapravo neće odvesti nigdje. Mjesto je to susreta nepoznatih ljudi iz različitih miljea, koje raznovrsni povodi vode k istome cilju. Vrijeme radnje ograničeno je koliko i sam prostor - sve što je započeto ulaskom na vlak, mora se i dovršiti do posljednje postaje. U spomenutom psihološkom trileru iz ‘51. upravo je vlak mjesto susreta dvojice potpunih stranaca koji, baš zato što jedan o drugome ne znaju baš ništa, smatraju da su u idealnoj poziciji da počine dvostruko ubojstvo. Ja ću ubiti tvoga, a ti moga. Naravno, stvari pođu po zlu, a vlak nakon pogledanog filma ostaje treptati u sjećanju kao zlokoban omen, kao mjesto potencijalne opasnosti i potencijalne bliskosti, sigurnosti i, istovremeno, neizvjesnosti.
I film "Brzina metka" spaja potpuno nespojive svjetove: pratimo Brada Pitta u ulozi Bubamare, pljačkaša na prividno jednostavnoj misiji koja se najednom počinje silovito komplicirati. Tu su i Mandarina i Limun, braća na zadatku koje je angažirao nepobjedivi i grozomorni ruski mafijaš, poznat pod nadimkom Bijela Smrt. Pod nogama im se petljaju i Vuk, meksički osvetnik i Starac, japanski borac ustrajan u namjeri da spasi svoju obitelj. Mnoštvo različitih životnih priča i situacijskih momenata sudaraju se na uskim, dugačkim hodnicima vlaka koji je toliko skučen da se jedni o druge spotiču - i otežavaju si mukotrpne, a važne poslove - a opet dovoljno prostran da se smjer zbivanja nekoliko puta stigne preokrenuti. Jedan je to od onih filmova, zbog čega je na početku i spomenut "Pakleni šund", koji bezbroj naizgled nepovezanih fragmenata na koncu stopi u savršenu cjelinu, onu kojoj ne treba toliko tražiti smisao i logičke temelje, već joj se prepustiti kao panoramskom kotaču s kojeg ćete uživati u intrigantnom pogledu.
Tijekom snimanja filma, Brad Pitt je kolegici Joey King rekao kako se čovjek najviše zabavi kad u filmovima glumi glupana ili zlikovca. "U ovom slučaju", rekao je misleći na uloge u "Brzini metka", "Ti si zlikovac, a ja glupan." I zaista, ovaj film simpatičan je mozak zlobe i gluposti, negativaca koji vam prirastu srcu i tupana kojih vam na kraju bude žao.
Film je snimljen po knjizi japanskog autora Kôtara Isake - i prije nego što se bacite na čitanje radnje romana, imajte na umu da što manje znate o sadržaju filma prije samoga gledanja, to bolje za vas. Prepustite se ovoj cirkuskoj poslastici i dozvolite joj da vas baca s jedne strane na drugu, da vas animira, zabavlja i angažira. I iako se sama premisa filma, kao i sve u ovome svijetu, vrti oko novca, točnije, jednog ključnog misterioznog kovčega, ponudit će vam uvid u slojevite međuljudske odnose koji su sve samo ne banalni.
Inače, govorimo li o bullet trainu (kako glasi originalan naslov filma), govorimo o specifično dizajniranome japanskom vlaku koji zbog svoje aerodinamične konstrukcije i oblika može doseći brzinu do čak 330 kilometara na sat. U Japanu postoji nekoliko takvih linija, koje su pravo moderno čudo s obzirom na svoju maksimalnu efikasnost, a minimalnu opasnost. Riječ je o jednom od najsigurnijih prijevoznih sredstava, osim ako se na njemu, naravno, ne zateknete s krvoločnim ubojicama koji su spremni žrtvovati sve, pa i vlastite živote, zbog misije na koju su poslani. Srećom, takvi su većinom samo u filmovima.
