Dreamland, magična je riječ kojom redatelj Ryan Murphy ogoljuje varljivo blještavilo Američkog sna generacija mladih sunarodnjaka koji su preživjeli Drugi svjetski rat i pedesetih godina prošlog stoljeća sa zanosom krenuli u ostvarivanje svojih holivudskih ambicija. Put u zemlju snova krčili su kroz prostituciju, promiskuitet te spolnu, rasnu i klasnu diskriminaciju - kratki je sažetak Murphyjevog filma.
Navedeno je jedan od mogućih ključeva iščitavanja ovog Netflixovog serijala, no, iako zanimljiv, on ne otvara sve brave. Zapinje u scenarističkim utorima jer se rasplinjava u rasponu od sapunice do drame dok u glumačkim izvedbama vrvi vratolomijama (ne)umješnosti od vrha do dna glumačkog poziva. Gomilom glumaca zvučnih imena i kojekakvih karijera, Murphy ovim filmom otvara Pandorinu kutiju prljavog filmskog biznisa i njemu žrtvovanih duša za koji je, jedna od njih, Marlyn Monroe svojedobno rekla: "Hollywood je mjesto gdje te za poljubac plaćaju tisućama dolara, a za dušu pedeset centi."
Pronositelji Murphyjeve slike o dvoličju Hollywooda skupina je mladih Amerikanaca u potrazi za slavom i novcem pod reflektorima unosne filmske industrije. Okupljeni u nadobudnu gomilicu glumaca, redatelja i scenarista, oni će iz svoje anonimnosti krenuti u mukotrpno osvajanje holivudskih tronova slave i glamura. Svi se oni upiru na zadnje noge ne bi li snimili film o mladoj bjelkinji Peg koja diže ruku na sebe shrvana propalom glumačkom karijerom. Na tom putu dočekat će ih neprobojni zid predrasuda, ponižavanja i manipulacija, no oni, ujedinjeni u odluci da ustraju, neće posustati. Štoviše, probit će granice tada mogućeg. I sve to, naravno, uz happy end.
U okviru takvog narativa radnju nose brojni akteri, neuravnoteženi u svom glumačkom umijeću. U rasponu performativnih vještina od iskusnih kapetana duge filmske plovidbe do onih anonimnih malih od palube, gledatelji će u sedam epizoda plivati u babličastoj sapunjari i pritom očima gutati još jednu upirlitanu holivudsku bajku u kojoj je sve moguće, pa i to da potezom pera suicidalna bjelkinja Peg postane crnoputa oskarovka Meg.
David Corenswet kao glavni protagonist Jack Castello, u ulozi je zgođušnog veterana Drugog svjetskog rata koji doseljava u Hollywood u nadi da će ostvariti glumačku karijeru. Jest Corenswet u ovoj izvedbi simpatičan, iskren i dopadljiv lik požrtvovnog supruga, brižnog budućeg oca i dobrog prijatelja, no glumački je progutan i od osrednjih kolega po struci. Dojmljivost njegove izvedbe kreće se u rasponu od infantilnog do podsmješljivog, što u konačnici donosi rezultat neuvjerljivog.
Laura Harrier, u jednoj od nosećih uloga kao Camille Washington, dovedena je u zahtjevnu glumačko-karakternu situaciju da odigra lik perspektivne afroameričke glumice kojoj je rasna pripadnost zapreka u zasluženom napredovanju. No, lijepa Harrier, složenost ovog izazova, umjesto artiljerijom glumačkog umijeća, puni municijom iz arsenala fizičke atraktivnosti te srnećim pogledima i ranjivom posturom, ali s uigranom virtuoznošću proseksualnog scenskog pokreta, nadomješta zahtjevnost dramaturškog narativa svog lika. Dobar uzor kako se to radi znalački i bolje mogla je potražiti u izvedbama kolegica na setu Michelle Krusiec u ulozi Anne May Wong, glumice kinesko-američkog porijekla i jednake žrtve holivudskog rasističkog aparata i Queen Latifah u ulozi Hattie McDaniel, Afroamerikanke koja je izgubila bitku s tim aparatom, ali ne i rat.
Slično gornjem dvojcu, u nebranom glumačkom grožđu našli su se i Jake Picking u ulozi Rock Hudsona te Jeremy Pope u izvedbi Archieja Colemana, talentiranog mladog crnoputog scenariste, osujećenog u karijeri iz rasnih razloga. Njima je redatelj, između ostalog, namijenio i ulogu zaljubljenog homoseksualnog para pa tako njihovo burno intimno zbližavanje dominira serijalom i raspaljuje maštu gledateljstva. Pritom Picking, lik Rock Hudsona podsmješljivo svodi na intelektualnu karikaturu tjelesnih atributa boga Herkula.
U toj, mlađoj generaciji glumaca svakako treba izdvojiti sjajnu rolu Samare Weaving u ulozi Claire Wood, kćerke vlasnika filmskog studija Ace, pretendentici za naslovnu ulogu u filmu o Peg/Meg i konkurentici za istu ulogu Afroamerikanki Camille Washington. Prema ocjeni filmskih kritičara, ovom ulogom Samara Weaving vinula se u vrh mladih talentiranih glumica u usponu.
Opravdano superiorno, gornji glumački postav zasjenjuju uvjerljive izvedbe glumaca zrelije generacije i već izgrađenih karijera; osobito Dylana McDermotta u ulozi Ernieja Westa, snalažljivog svodnika promašene glumačke karijere te Jima Parsonsa kao Henryja Willsona, malicioznog pervertita, ali talentiranog filmskog agenta.
Unatoč patini godina života, superiornom uvjerljivošću glumački posao odradila je i Patti LuPone čijoj izvedbi Avis Amberg, supruge vlasnika filmskog studija Acea Amberga, doista nema zamjerke. Vještina kojom je istodobno iznijela lik frustrirane holivudske matrone zakržljalog morala, ali vrsnih poslovnih sposobnosti i probuđene rodnospolne tolerantnosti, doista je impozantna.
Nema dvojbe da se serijalom Hollywood provlače filmski elementi dokumentarističke vrijednosti i visoke vizualne estetičnosti. Glazbom, kostimografijom i scenografijom vjerno je preslikan duh i opći društveni kontekst tog vremena, no površna obrada osjetljivog socijalnog podteksta i glumački podbačaj u psihološkom profiliranju glavnih likova bitno umanjuju realne potencijale serije. Stoga, vrijedna je gledanja s velikom zdjelom kokica u rukama i s malim umjetničkim očekivanjima.
