U međuvremenu, a i nakon međuvremena – naprosto uživajte u pjesničkim slikama koje nam nudi ova propulzivna autorica.
Teorem o povjerenju
Vremenu dati da sasuši bolest,
tišini ulije neizgovorivo u pukotine
Desit će se mnogo puta, okrenut ćeš se,
shvatiti da srcem možeš
tumarati godinama bez da nađeš
mjesto za sjesti
I desti će se, za najtmurnijih dana
svijet će se prenamijeniti za samoću
Ljubav često leži u lokvi šutnje
dovoljno dugo da iz nje
izlaze oživljene stijene
Kad te svlada umor, njena rebra za tebe
otvorit će se kao cvijet biljke mesožderke
Teorem o ljubavi
Iako će ljubav uvijek titrati negdje u mogućnostima
između tebe, neba i krošnje, kupinama kraj ceste
i u dnu svakog kolovoza voljeti ćeš odlučiti tek
kad prvi puta ne pobjegneš s prvim mrakom,
voljeti češ učiti ponavljajući sebi
što sigurno ne znači voljeti:
kad ti na prozor dođe prvi kamen
kad ti pod nogu dođe tuđa noga
i ponavljat ćeš sebi
da je čovjek mjesto u kojem
uvijek može biti svjetlosti
koju netko treba upaliti
Da je ljubav čak i u kamenu
kad se njegova svrha gutanja tišine pretvori u projektil,
da je nismo pobijedili čak ni kad smo se trudili
da je izbijemo šakama i nogama,
da je naučimo s kime to ima posla
Ona je uvijek rascvjetala travanj,
opstajući na rubu susreta
držeći maternicom sva malena srca
koja se rastvaraju u početak svijeta
