Malo je hrvatskih robnih marki poznato izvan granica domovine. Danas je sigurno najzvučnije ime Rimac, Prostorija sustavno već godinama gradi image u svijetu, nedavno je i Startas imao kratki izlet na globalno tržište. Ipak, uspjeh Penkale do danas je ostao nenadmašen. Zagrebačka marka bila je globalna velesila na tržištu pisaćeg pribora gdje i danas uživa kultni status, a takvi poslovni rezultati utemeljeni su na kombinaciji tehničkih izuma i genijalnog marketinga. Tim više zvuči nevjerojatno da je ovo je prva izložba posvećena Penkali. Izloženi predmeti prikupljeni su zahvaljujući posvećenosti Miroslava Tischlera koji desetljećima radi na stvaranju ove jedinstvene zbirke.
Do Penkalinog izuma, grafitne olovke bile su ili drvene, pa su zahtijevale stalno šiljenje, ili mehaničke, ali s vrlo složenim načinom mijenjanja i podešavanja grafitnog uloška. Penkala je izumio tzv. tehničku olovku kakvu i danas koristimo. Tržišni uspjeh bio je tolik, da samo tri godine kasnije, 1909., Penkala otvara tvornicu u Berlinu. Proizvodni je asortiman u obje tvornice bio isti, ali dok je zagrebačka tvornica proizvodila za cijeli svijeta, berlinska je radila uglavnom za njemačko tržište.
Zbog rada punim kapacitetom i neprestanog rasta potražnje, 1911. u Zagrebu je otvorena nova, velika, tvornica, u današnjoj Branimirovoj ulici. Sljedeće godine tvrtka izlazi na burzu. Otvoren je novi, drvni odjel za proizvodnju ravnala, trokuta, pernica, sušila i držala za pera, kemijski odjel proizvodio je tintu, tuševe, ljepila, pečatni vosak... Zagrebačka tvornica postala je jedna od najvećih i najmodernijih u Europi, po načinu rada, ali i skrbi za radnike. U sklopu tvornice bio je veliki restoran i vrtić za djecu zaposlenih majki, jedan od prvih takve vrste na svijetu.
Uzlaznu putanju marke Penkala, prekida iznenadna smrt Slavoljuba Penkale. U siječnju 1922. vratio se s poslovnog puta s upalom pluća, da bi preminuo 5. veljače. Slavoljuba Penkalu u upravnom odboru naslijedili su supruga Emilija i brat Rudolf, a braća Moster brzo su iz tvrtke izgurali Penkalinu obitelj i preuzeli sve patente. Ubrzo se pokazalo da nisu dorasli vođenju ovako velike tvrtke i 1927. odlučuju da im je isplativije prodati jedan patent za nalivpero, nego sami započeti s proizvodnjom. Na kraju je taj patent postao najpoznatije nalivpero na svijetu.
Premda je bilo puno zainteresiranih, Mosteri su se odlučili za tvrtku Günther Wagner, velikog proizvođača tinte i tuševa, koja se do tada uopće nije bavila proizvodnjom pisaćeg pribora. Proizvodnja je započela 1929., revolucionarni model nazvan Pelikan 100 stekao je mitski status te ga Pelikan proizvodi i danas. Premda su Mosteri dobro zaradili na prodaji patenta, tim su si potezom zapravo stvorili najsnažnijeg konkurenta, pa je berlinska tvornica ubrzo zapala u velike financijske probleme. Jačanje nacizma u Njemačkoj natjeralo je židovsku braću Mosler da prodaju tvornicu i vrate se u Zagreb, a 1933. gotovo da više nije bilo izvoza, konkurencija poput Pelikana, Montblanca i Sönneckena sve je veća i jača. Na koncu, početkom 1937. godine tvornica Penkala prestaje s radom i počinje rasprodaja imovine koja nekoliko godina kasnije završava likvidacijom tvrtke.
