Nika Šimičić i Martina Miholić zanimljiv su umjetničko-kustosko-produkcijski tandem. Zbog njih Salon mladih u HDLU - koji je otvoren do 3. siječnja - izgleda kako izgleda, a ključne riječi koje bi ga heštegovski opisale su: #suvremeno #cool #angažirano# sexy #refleksivno. Milenijski - ako znamo što to znači. Čak 68 umjetnika, iz različitih dijelova Hrvatske i potpuno različitih zanimanja, svojim radovima odgovorilo je na stereotipe o samima sebi i ostavilo komentar na širok raspon tema iz njihove, ali i globalne "stvarnosti". No, prije nego što krenemo na mlade umjetničke nade koje su nam izdvojile, Nika i Martina usuglasile su svoj odgovor na pitanje koliko je naša suvremena umjetnost "suvremena" u odnosu na kritičko čitanje tehnologije i medijsko-političkog krajolika?
"U današnje vrijeme gotovo da nije moguće ne biti suvremen. Dostupnost informacija na internetu i društvene mreže omogućavaju povezivanje sa svijetom izvan granica Hrvatske pa je doista teško zaobići svjetske trendove ili ne biti pod njihovim utjecajem. Kad govorimo o kritici tehnologije, politike i medija, može nam se činiti da je tema već pomalo pasé, ali to je naša stvarnost. Ako umjetnici nisu kritični prema svijetu u kojem žive, umjetnost postaje sama sebi dostatna i gubi društveno-političku važnost i legitimitet."
Nika i Martina izdvojile su nam šest umjetnika i umjetnica o kojima ćemo, sigurni smo, itekako još slušati.
DENIS BUTORAC (28) Budući da je odrastao u malom mjestu Ilača pokraj Vukovara, u sredini u kojoj su uzgoj i ubijanje životinja u prehrambene svrhe višestoljetna tradicija, Denis se odmalena morao nositi s nerazumijevanjem i uvredama. Naime, od djece, osobito muške, očekuje se da od najranije dobi sudjeluju u procesu kako bi se te vještine prenosile na nove naraštaje. On, pak, revoltiran uvriježenim mišljenjem kako se sposobnost ubojstva životinje može protumačiti i kao potvrda muškosti, odluči prevladati strah i gađenje te prvi put nakon dugo vremena, u ulozi pasivnog promatrača, prisustvuje činu klanja. U svojem radu "Homesick" aranžira posljedice tog rituala muškosti kako bi konzervirao neugodne uspomene i kreirao nove, ali istodobno i uspostavio novi model povezivanja s obitelji i sredinom u kojoj je odrastao.
Svim tim uznemirujućim prizorima dodao je i element kiča, odnosno motive je naglasio baroknim aranžiranjem mrtve prirode. "Nasilje, kakvo god i gdje god, potpuno mi je odbojno i ne mogu pronaći opravdanja za njega. Moj idealistički stav, nažalost, nije realna slika svijeta pa je ono dio svakodnevice u kojoj živimo. Ako uzmemo to u obzir, fotografije koje predstavljaju ili prenose nasilje mogu biti zanimljive za promatranje u psihološko-sociološkom kontekstu te imati edukativan karakter ili jednostavno prenositi vijest. Najzanimljiviji su mi radovi u kojima se fotografi nasiljem nisu bavili na direktan način, poput fotoreportera koji su snimali užase rata", poručuje Butorac.
FILIP BORELLI (36)
"Moj rad pokušava prikazati nevidljive silnice iz svakodnevice kroz koje se krećemo, ali ih ne čujemo jer smo u niskom spektru. Instalacija izvlači te frekvencije van i preko njih, tih titraja, prikazuje zvuk i vizualni aspekt", objašnjava nam Borelli svoj intrigantan rad koji nas je na prvu zbunio, a već "na drugu" postao logičan i poetičan "Povratno prostorna glazba", naime, diplomski je rad razvijan na Akademiji likovnih umjetnost kao site-specific kinetička instalacija koja istražuje vezu između prostora, zvuka i glazbe u kontekstu prirode frekvencija i titraja. Korištenjem zvučnika i konca kao medija prijenosa energije između vidljivog i nevidljivog vizualno se manifestira zvuk u obliku stojnih valova.
Rad je na Salonu mladih bio pozicioniran na pomalo nekonvencionalno mjesto u galeriji - na sam ulaz u Galeriju PM u HDLU-u, čime je dobio dodatnu dimenziju. On je tako "smetao", jer je onemogućivao potpuno slobodan prolaz i prisiljavao gledatelja da se s njime suoči. Koristeći zvučne valove prostora Filip zapravo vizualizira nesvjestan trag koji ostavljamo svojim prisustvom, što se može aplicirati na brojne druge, aktualne teme, poput okoliša i uloge čovjeka u njegovu očuvanju i uništenju ili pak nevidljivog traga koji ostavljamo na internetu, stvarajući novi identitet, kojeg nismo svjesni.
LUKA HRGOVIĆ (34)
Nagrađivani kratkometražni film "Slice of Life" 34-godišnjeg redatelja izveden je u maniri holivudskih klasika znanstveno-fantastičnog žanra. Na vlažnim, mračnim i opasnim ulicama futurističkog megalopolisa usamljeni diler droge pokušava sakupiti dovoljno kredita za kartu do nedostižnih Off World Otoka, utopijskog raja u kojem se nada ostvarenju novog početka, daleko od kriminala. U utrci s vremenom prisiljen je poduzimati očajničke mjere, a njegova će odlučnost biti stavljena na kušnju kad mu se putevi spoje s pokvarenim policajcem koji ima drugačije planove.
Estetika "Blade Runnera" i činjenica da su film i svi njegovi specijalni efekti nastali u Lukinoj garaži uz pomoć Dina Juliusa dovoljni su da privuku pozornost publike i vrlo su milenijska "furka". "Film smo snimali u garaži kod mene doma, s pravim maketama. Mogli smo to sve napraviti kompjutorski, bez muke, ali ovo je bio veći izazov - i iako malo, za nas je puno. Ljudi se previše oslanjaju na 3D pa stvar zna često ispasti trash", objašnjava nam ovaj svestrani umjetnik, kojeg je popularnost filma iznenadila. Iako nije riječ o direktnoj kritici društva u kojem živimo, u pojedinim elementima mogu se iščitati metaznačenja. Utopija kao ultimativni cilj svakog prosječnog pripadnika generacije Y koji teži savršenstvu, ali i pitanja pripadnosti i klasični sukobi dobra i zla koji su uvijek aktualni.
VALENTINA BUTUMOVIĆ (26)
Mislili ste da izložba može proći bez mrtve prirode? Ne može! Međutim, ovako postavljenu još niste vidjeli. Naime, Valentina Butumović fokusira se na reimaginaciju žanra mrtve prirode kao vibrantnog prostora; model metaboličkog sustava u kojem se materijali konstantno mijenjaju istraživanjem ljudskog odnosa s materijalnošću, kao i putem ljudsko-neljudskih ispreplitanja. "Upravo zbog toga spontana fermentacija koristi se kao glavni alat u procesu ponovnog promišljanja lako propadljive materije koja je glavna karakteristika reprezentacije mrtve prirode.
Uveličavanjem neljudske kreativnosti i otkrivanjem njezina potencijala kao mikropolitičkog čina, spontana fermentacija aktivira našu percepciju 'inertne' materije, transformirajući je u platformu mikrobiotičkog djelovanja koje podupire transformaciju i kreaciju simbiotičkih okoliša", objašnjava nam ova umjetnica. Nadalje, želja za preispitivanjeprevladavajućeg antropocentričnog narativa ogleda se u procesualnoj prirodi projekta, gdje agencije materijala i mikroorganizama postaju koautori instalacije.
KATRIN NOVAKOVIĆ (31)
Glazba nije izostala na ovom Salonu, a niti ono "oko nje". "Right Now" glazbeni je spot napravljen kombinacijom stop motion animacije i videosnimaka za bend ABOP (After je Bolji Od Partija). Za izradu spota napravljene su scenografije i objekti koji putuju kroz razne dimenzije i svjetove. "Stop motion animacija je tehnika u kojoj su nepokretni objekti fizički manipulirani u minimalnim razmacima između individualnih fotografija. Zbog tromosti oka, pri projekciji tih fotografija dobiva se privid pokreta", objašnjava nam ova umjetnica elementarni vokabular svog rada. Pretapanjem videosnimaka plesa i oživjelih objekata stvara se odnos između vremena, prostora i pokreta, preispitujući svjesnost ljudske percepcije.
Katrin Novaković jedna je od najzanimljivijih mladih animatorica, koja svakom svom projektu pristupa interdisciplinarno i igra se pretapanjem i kolaboracijom različitih medija, od videa i videoperformansa, koreografije, skulpture i animacije, te je videospot rezultat umjetničkog istraživanja u različitim novim medijima. Rad je prepoznao i prestižni berlinski međunarodni festival Berlin Music Video Awards, koji ga je 2019. godine uvrstio u svoju selekciju najboljih prošlogodišnjih spotova iz cijelog svijeta. Postoji i "fun fact" u radu: u samom spotu pojavljuju se usta producentice Salona mladih, Martine Miholić, u ulozi naratora. "Prije otprilike dvije godine nazvao me Erol, menadžer grupe ABOP, i rekao: 'Martina, trebam te oko nečeg, točnije trebam tvoja usta'. Znala sam da iza toga ne stoji nikakva nemoralna ponuda, no možete si zamisliti prolom smijeha koji je uslijedio nakon pitanja. Dvije godine kasnije, osim prethodnog mini doprinosa, sretna sam što ovaj put u ulozi producentice Salona mogu staviti naglasak na ovaj, unutar hrvatske produkcije, rijetko iznimno kvalitetan videospot", izjavila je Martina.
MATEJ NIŠEVIĆ (24)
Kritika našeg odnosa prema prirodi dana je kroz rad "Projekt PROTOTIP: Cymbulia adriatica" koji prikazuje zamišljeni proces mutacije futurističkih planktonskih organizama istražujući posljedice utjecaja čovjeka na žive organizme u moru i oceanima.
"Uslijed znanstveno potvrđenog velikog zagađenja vodenih ekosustava česticama nanoplastike u projektu se polazi od Darwinove teorije prirodnog odabira, prema kojoj su vodeni organizmi primorani mutirati, kako bi se prilagodili novonastalim uvjetima, ili izumrijeti. Te promjene odvijaju se po principu endosimbioze, odnosno složeniji, postojeći planktonski organizam Cymbulia peroni i bakterija Ideonella sakaiensis apsorbiraju primitivniji organizam", objašnjava nam Matej. Spojem znanosti i imaginacije, stvarnosti i fikcije, rad nudi projekciju razvoja jedinke nove vrste, Cymbulia adriatica, prvog višestaničnog eukariotskog organizma koji je sposoban koristiti čestice nanoplastike kao hranu.
