Ivana Rogar – spisateljica, urednica u Durieuxu i prevoditeljica izdvojila je za nas tri knjige koje je, kako sama kaže "uživala čitati". Konstrukcije poput "preporučujem" i "formirale su me" zamolila je da ne koristim, pa evo neću. Preporuke su više nego zanimljive te ukoliko vam nedostaje ideja za vikend čitanje, zamislite se nad ovima.
T.S. Eliot: "Prufrock i druga razmatranja"
Čitava me se Eliotova zbirka "Prufrock i druga razmatranja" izuzetno dojmila, ali njena naslovna pjesma, "Ljubavna pjesma J. Alfreda Prufrocka", totalno me odvalila. I odvaljuje me svaki put kada je ponovno pročitam. U srednjoj školi je nisam razumjela, ali sam naslućivala da je tu unutra nešto veliko. Na studiju sam je "shvatila" pomoću brojnih fusnota i tumačenja silnih referenca koje su u njoj prisutne. Svako je novo čitanje otkrivalo nove dubine i slojeve između slojeva. Ta je poema fascinantna na više načina. Ona se oslanja na tradiciju, ali je na svoj način remeti. Riječ je o browningovskom dramskom monologu koji izgovara jedna besprizorna osoba koja je posve svjesna da je besprizorna i ograničena, da u vezi nje nema ničeg posebno. Ideja svjesnosti vlastita mediokritetstva izuzetno je tužna, osobito zato što subjekt ipak želi biti drukčiji od mase. On to pokušava sanjarskim prekidima svoje ispovijedi, kada se prepušta maštanju o drukčijem načinu života. No zatim kao da se trgne jer se boji da ga netko sluša pa nastavi opisivati sebe i malograđanski mentalni sklop društva u kojem se kreće. Ta se ideja o svijesti vlastite ograničenosti ponavlja kroz cijelu pjesmu na razne načine i kroz razne metafore, pa čak i na razini pojedinačnog stiha. Njezina struktura je usklađena s tom idejom jer pjesma na trenutke napreduje sanjarski, ali se zatim povlači običnim banalnim dvostihom.
Shoshana Felman: "Madness and the Risks of Practice"
Studija o kratkom romanu Henryja Jamesa "Okretaj zavrtnja" gotovo da je duža od samog romana i pripada samom vrhu teorijske analize književnog djela. Felman nudi vlastita čitanja Jamesova romana, dekonstrukcijsko i lacanovsko, ali nudi i čitanja tuđih čitanja pa pokazuje koliko su površna bila tumačenja Jamesova djela u prvoj polovici 20. stoljeća te prokazuje tendenciju kritičara da nakalemljuju konačno značenje na otvoren tekst. Ne znam kada sam s tolikim guštom čitala neko teorijsko djelo i iščekivala kraj kao da je riječ o krimiću. Uz to, jezik kojim je Felman pisala toliko je lijep i precizan, da užitak pri čitanju ne može izostati. Doista briljantan rad.
Robert Perišić: "Područje bez signala"
Područje bez signala je tust i bogat roman. U njemu imate sve, kao da ste otkrili Aleph. Perišić je složio ludu priču čija se radnja proteže od Londona preko Sibira do Magreba i u koju je uključena gomila likova od kojih je većina posjeduje nijansiranu osobnost. I sve je to pritom sjajno orkestrirano. Pripovijedanje je vispreno i duhovito, zanimljivo i inteligentno, na momente farsično, poput Bulgakovljeva (pogotovo kada se opisuje projekt samoupravljanja koji pokreću radnici tvornice u neimenovanu gradiću).
