U svojemu eseju "Tu nema ničega!" na primjeru toplica-lječilišta slavna književnica razmatra život u postsocijalističkoj Hrvatskoj i Europi. Esej je popraćen fotografskom serijom Davora Konjikušića koji je zajedno s književnicom posjetio nekoliko toplica u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni i Hercegovini. U temu ulazimo preko kulture kupanja koja je značajan segment povijesti civilizacije. Iako se ta ista civilizacija ponajviše temelji na osvajanjima, ratovima i muškom herojstvu – Rimljani su npr. uglavnom ostavljali javna kupatila, rimske terme. Ističu se tu, dakako, Turci, Arapi i drugi islamski svijet jer su obdarili nas hamamima. Na sjeveru Europe to su banje, saune. Sve te topose, jasno, prati i svojevrsna mitologija. U priču (naravno!) ulaze mitska bića, riječne vile! Autorica nam u regionalne toplice ulazi kao, kako sama autoironično pojašnjava – antropologinja, na tajnom zadatku. Toplice su (još jedna od lokacija!) gdje se vidi jasna, ali i perverzna migracija novca i novi, djelotvorni registri novokomponirane kulture iz koje, po prilici, curi sirova necenzurirana glupost.
Toplice su, između ostalog i književni postupak. One su (daje nam mig autorica!) očuđenje, mjesto u kojemu se može ostvariti novo "pomaknuto" značenje. Kroz esej (kao likovi, kao primjeri, kao niti poveznice) "šetaju" Kundera, Hrabal, Turgenjev, Liszt, Chopin, ruska (trash!) televizija. S obzirom na to da Ugrešić svojim minucioznim i intelektualno poštenim radom uvijek uspijeva anticipirati razvoje nekih (redovito političkih) paradoksa i tuga, tako uspijeva uvesti i neke topose koji će nam uskoro, htjeli ili ne – ući u fokus. Govori/m o Glini. Predstavlja nam kratku povijest zla koja se dogodila u tom gradu – od pokolja 1941. u pravoslavnoj crkvi gdje su ustaše pobile nevine ljude do transfera Spomen doma žrtava fašizma u Hrvatski dom do "slavnog" Thompsonovog koncerta s publikom koja je ohrabrena i nakićena neoustaškom ikonografijom.
Osobno mi je iznimno važna priča (detalj) kada preuzima izjavu jedne samouke umjetnice "Ja mogu i u koprivu da sviram!"
"Usnice me peku, imam osjećaj da krvare, dodirujem ih prstima, natečene su, na vršcima prstiju opažam mrljice krvi...Usnice bolno bubre, ali ja, kao da sam hipnotizirana, i dalje pušem u koprivin list. Tražim pogledom drugo lišće, to koje će poslužiti kao melem, ali ne vidim ga. Koprivin list, taj u mome snu, dodijeljen je meni, baš meni."
U okviru programskog pravca Dopolavoro projekta Rijeka 2020, od 25. veljače do 26. ožujka u Galeriji Filodrammatica postavljena je izložba "Crvena škola" kojom se autorica predstavlja u jednom drugom žanru. Naime, početkom rata u Jugoslaviji 1991., u rukama Dubravke Ugrešić slučajno se našla školska početnica koja je prema godini izdanja lako mogla biti i njezina, i pred književnicom su najednom iskrsla dva svijeta, piše u najavi — davnašnji, zaboravljeni svijet početnice koji je obećavao sretnu budućnost, i drugi, zbiljski, sadašnji, koji je tu budućnost brutalno osporavao.
Ta je epizoda potakla Dubravku Ugrešić na skupljanje početnica, a rezultirala je nizom tekstova i vizualnih radova koji se predstavljaju na ovoj izložbi i u popratnome katalogu. Crteži kolaži – montaže – aproprijacije – palimpsesti ili "likovni prilozi" u suštini su logičan nastavak (ili barem ne bi trebali biti veliko iznenađenje za njezine čitatelje) jer su već najavljeni jednim u nizu "anti-političkih" eseja iz 1991. u njezinoj slavnoj knjizi "Kultura laži". Kako Branislav Dimitrijević zapisuje: "Za razliku od naziva početnice od koje je sve krenulo 'Početnica za nepismene' iz 1946., radovi Dubravke Ugrešić su početnica za pismene. Iako Ugrešić inzistira na tome da je 'u stvari vizualne umjetničke prakse 'ona' nepismena, ona tretira upravo nepostojanost analogije između slike i riječi, upravo one analogije koju usvaja svaki učenik suočen sa svojim prvim bukvarom... Bavljenje slikama postaje iluzorno ako nam je namjera da prevodimo slike u riječi. Otuda ovi radovi Dubravke Ugrešić nikada ne mogu biti prevedeni u priču ili roman. A zato se, pretpostavljam, književnica i upustila u ovu avanturu u kojoj će njeni čitatelji otkriti nešto što nije napisano."
