Možda ste čuli, ali ako niste – ovo bi vas moglo ohrabriti ako ste obožavatelj. Po recentnim istraživanjima američkih i danskih znanstvenika koja su objavljena u "Personality and Individual Differences" doznajemo da su ljudi koji su u svojoj filmskoj "konzumaciji" skloniji estetici horor filmova imali puno adekvatniju i spremniju reakciju na ovu krizu u kojoj smo se našli. Nekoliko je razloga tome: jedan je svakako to što se konzumiranje filmske fikcije uvijek događa iz odmaka – po prilici – s kauča ili fotelje, kino dvorane te ljudi lakše uče nego li iz vlastitog iskustva susreta sa stvarnim neugodnim iskustvom.
"Jedan od razloga zbog kojih bi gledanje horora moglo korelirati s manje psiholoških nevolja jest taj što horor fantastika omogućava svojoj publici da vježba borbu s negativnim emocijama u sigurnom okruženju", zaključili su istraživači.
Naime, fikcija doista omogućava publici da istraži zamišljenu verziju svijeta uz vrlo malo troškova. Kroz fikciju ljudi mogu naučiti kako pobjeći od opasnih npr. grabežljivaca, mogu se "kretati" novim društvenim situacijama i vježbati svoje vještine čitanja misli i regulacije osjećaja – ili barem, misliti da to rade.
⇒ Volite psihološke trilere? Imamo nekoliko prijedloga
Naravno, ne preporučuje se, ako mrzite horor filmove, da ih sada počnete gledati jer bi to moglo samo pogoršati situaciju. Treba razvijati vještine upravljanja emocijama, ali to možete i tako što gledate filmove koji su vama strašni, a ne one koji su općenito najstrašniji ikad snimljeni. Zapravo je poanta u tome da trebamo naučiti kako prihvatiti osjećaj straha i anksioznosti i kako ih prevladati.
Kako nisam obožavatelj horor filmova, neću vam ponuditi takvu listu za gledanje. Svoju emocionalnu (ne)inteligenciju gradio sam na bljutavim romantičnim komedijama koje su intoksicirale moje mišljenje i odnos spram svijeta – zauvijek. Dakako, šalim se malo, ali ne previše. Krizne situacije nas pozivaju da nanova izmislimo i sanjamo nove odnose, bilo intimne – bilo grupne.
Ovo je moj prijedlog nekoliko romantičnih filmova koji rekreiraju po prilici krivu, ali slatku verziju svijeta - i kojima se rado vraćam, osobito u ova krizna vremena.
Veza bez obveza (2011.)
Prepametni, seksi, autorefleksivni s iritantnom dozom prilagođenog humora skromno zamišljenoj publici. Na kraju "pripadnu" jedno drugome.
Zapravo ljubav (2003.)
Ovaj pak slavni ljubavni, božićni film nudi par genijalnih savjeta i ljubavnih "skripti" onima kojima nedostaje imaginacije da dobiju ljubav koju žele ili misle da zaslužuju.
Nothing Hill (1999.)
Suvremena bajka u kojoj žena nosi veću simboličku moć, pseudofeministički film za zanesene koji vjeruju da je nemoguće -moguće. Ali, i kako drugačije pristupiti toj velikoj i neuhvatljivoj temi, poput ljubavi? Holivudska glumica bira običnog čovjeka. Realno je pitanje - možete li dopustiti sebi samima da budete odabrani?
