Za početak, kakva je situacija /atmosfera u Milanu?
- Trenutno je stvarno odlična, regija je krenula s popuštanjem mjera. Sada imamo predavanja u dual-modeu, odnosno pola online, pola na fakultetu. Otvorene su terase kafića i restorana, te poslužuju i večeru.
Kakve promjene u društvu primjećujete?
- Čini mi se da su se s proljećem i ljudi krenuli "buditi". Bez obzira na to što su do sada kafići i restorani bili zatvoreni, ljudi su se družili, nalazili po parkovima, uživali u šetnjama. I dalje postoji doza straha, poštuju se mjere koje su na snazi, ali to smatram normalnim, osobito kad se uzme u obzir situacija u kojoj se Italija našla prošle godine. Mislim da nam je već svima dosta pandemije jer su ljudi društvena biča i druženje s prijateljima i bližnjima nam svima jako nedostaje.
U kojem smjeru se kreće kreativna scena?
- Muzeji su se krenuli otvarati s novim popuštanjem mjera i to me jako raduje. Moram priznati da su bili jako dobro organizirani i kada su bili zatvoreni pa je tako, primjerice, Museo del 900 na platformi Google Arts & Culture imao izloženu svoju kolekciju umjetnina. S novim popuštanjem mjera otvaraju se kina i kazališta, a najavljene su i predstave na otvorenom što vidim kao jedno jako zanimljivo rješenje za trenutnu situaciju.
Vi ste usred pandemije odlučili pokrenuti svoj mali brend?
- Sve je zapravo krenulo iz hobija. Od malena sam kreativna i volim u slobodno vrijeme izrađivati nešto. Osim što mi se sviđa ideja što sam proizvela nešto svojim rukama, to me također i smiruje. Za sada je još sve jako malo i nakit izrađujem sama, ali jako mi je drago što su reakcije pozitivne i što se moje kreacije ljudima sviđaju.
Kako ste došli na tu ideju?
- Regija je u ožujku najavila ponovni ulazak u “zonu rossu” zbog povećanog broja slučajeva vezanih uz covid-19, ali ovaj put najavljene mjere nisu trebale biti stroge kao prošle godine. Bez obzira na to, svi smo ipak malo bili preplašeni od novonastale situacije, jer nismo bili sigurni koliko ćemo se moći družiti međusobno. Na kraju tog problema nije bilo, družili smo se i dalje, samo malo drugačije nego inače - po kućama, šetali smo gradom, obilazili kvartove u kojima inače ne provodimo puno vremena. Ipak, zbog tog straha od nepoznatog, odlučila sam naručiti glinu kako bih se mogla početi baviti kiparstvom, ali sam u procesu shvatila da ću imati problem s pečenjem gline i skladištenjem, te sam na kraju odabrala polimernu glinu, koju sam koristila već puno puta i dobro sam poznavala proces.
Je li to bila strateška odluka ili vaš odgovor na koronu?
- To sigurno nije bila strateška odluka, već moj odgovor na strah od dosade. Nakon što mi je stigao paket, jednu večer sam umjesto gledanja serije odlučila napraviti privjeske za nakit od polimeričke gline. Imala sam dosta starih narukvica koje već dugo nisam koristila i samo su mi "ležale" okolo pa sam ih raznizala i iskoristila perlice za izradu nečega novog - tako je nastala prva narukvica. Dobila sam pohvale od prijatelja iz Milana, te su odmah svi zatražili jednu, a po povratku u Zagreb dogodila se ista stvar, narukvice su se svidjele svim mojim prijateljicama. S obzirom na pohvale i komplimente, doslovno sam preko noći odlučila otvoriti Instagram stranicu. Nisam imala velika očekivanja, željela sam vidjeti hoće li biti tako pozitivne reakcije i od ostalih. U vrlo kratkom roku odaziv je bio veći nego što sam ikada mogla pomisliti. Tako je sve i počelo.
Što mislite da vaše narukvice izdvaja od svih ostalih brendova prisutnih na Instagramu?
- Prva stvar koju naglasim svakoj osobi koja se zainteresira za moj nakit je da je svaki komad jedinstven. Ne postoje dvije iste narukvice ili ogrlice, mogla bih čak reći da je svaki komad zapravo “custom made”, baš zbog toga što ne postoji još jedan takav isti. Tako je proces izrade jednog komada sigurno dugotrajniji, ali mislim da je zato i svaki poseban. Osim toga, izrazito je važno naglasiti da je svaki "charm" od polimerne gline ručno rađen, sve ih ja radim te kasnije ukomponiram s perlama, tirkizima, koraljima i slatkovodnim biserima. Osim polimernih banana, koje su, usudila bih se reći, već postale simbol brenda, možete vidjeti mrkvice, limune i mandarine, peperoncine, jaje na oko, hobotnice i kitove i mnoge druge motive. Svaki put kada dobijem neku novu ideju za privjesak, pokušam ga napraviti, te ako mi se svidi kako ispadne uključim ga u ponudu.
Kako vidite ženu koja nosi vaše narukvice?
- Za početak bih voljela navesti kako moje narukvice nisu osmišljene samo za žene, već i za muškarce. Kod muških modela dominiraju često plava i zelena i više su "low-profile" u odnosu na ženske. Osobu koja nosi moj nakit zamišljam kao nekoga tko nema strah od isticanja, nema problem s idejom da bude drugačiji. Nakit je šaren, zabavan, čak bih rekla i ironičan, te u skladu s time žene i muškarci koji ga nose ne doživljavaju sebe previše ozbiljno (u pozitivnom smislu), nije im problem našaliti se na svoj račun i vole unijeti malo boje i zabave u svoj modni izričaj.
Što vama osobno predstavljaju modni dodaci?
- Ja sam vam uvijek "nakinđurena" (smijeh). Bez nakita se osjećam golo. Sigurna sam da sam to naslijedila od mame, ona isto uvijek nosi veliku količinu nakita. Obožavam modne dodatke, pogotovo nakit, i nikada me nećete vidjeti kako izlazim iz kuće bez njega, mislim da me moji prijatelji nikada nisu vidjeli bez naušnica - njih niti ne skidam. Često modernije komade nosim sa starinskim nakitom koji sam "posudila" od mame ili bake. Imam osjećaj da nakit daje posebnu dozu svježine i topline istovremeno, te da nam pomaže da se razlikujemo od drugih.
Kako biste opisali svoj stil i je li na njega utjecao život u Milanu?
- Opisala bih svoj stil kao drugačiji, oduvijek sam voljela kombinirati komade koji možda na prvu "ne idu dobro zajedno", nikada me nije bilo strah boja i nisam pratila trendove. Moj "go to piece" su sigurno majice na rige, u kojima me se najčešće može i vidjeti preko dana, postale su dio moje uniforme - a tako je onda i brend dobio ime. Ne volim se shvaćati previše ozbiljno i volim unijeti dozu ironije u svoje odjevne kombinacije. Tako na primjer stalno nosim "dječji" Swatch sat s Mickey Mouseom, koji je limited edition - nastao je u kolaboraciji s Disneyjem i Keith Haring fondacijom - i još je na rige! Na prvom mjestu mi je uvijek udobnost, mislim da ne bih mogla podnijeti da me nešto steže i smeta, odmah se ne bih osjećala dobro u svojoj koži. Mislim da se moj način odijevanja nije puno promijenio u Milanu, nego da je samo evoluirao na neki način. Čudnije i upadljivije komade koje sam prije čuvala za neke posebne prigode, od kada živim ovdje sam počela koristiti u svakodnevnim kombinacijama. Budući da sam većinom pješice cipele mi moraju biti udobne, a kako nisam veliki fan tenisica, osim Supergi, čim malo zatopli uskačem u balerinke ili friulane.
Što najčešće dominira milanskim ulicama?
U Milanu je svaka osoba drugačija, ima neki svoj izričaj i ponosna je to. Generalno gledano rekla bih da su uvijek sređeni, nema šanse da vidite nekoga da šeće u trenirci - osim ako nije išao trčati. Žene paze na svaki detalj, ali je to uvijek effortless, rijetko ćete u Milanu vidjeti djevojku koja izgleda kao da se spremala satima, nego odaju dojam kao da im je svima stil urođen i da im slaganje najčudnijih i najzanimljivijih kombinacija dođe prirodno, bez previše mozganja.
