Glumčevo tijelo uvijek je dvostruko, tvrdio je veliki Pero Kvrgić, ono je zatvoreno u sebe, a istodobno se uvijek pruža prema drugome, prema svijetu. Tijela ovih karizmatičnih žena nose priču o nenametljivoj senzualnosti. O energičnosti. O svježini. O profinjenom stilu. O ljepoti. O ženstvenosti inteligentnih, emotivnih i snažnih glumačkih osobnosti. One znaju nositi sebe. Njihova tijela kao da vrište koliko vole život i koliko su slobodna. Način na koji donose sebe demantira sve nerealne standarde ljepote i otrovne poruke društva o tome kako bi trebali izgledati. Koliko smo se samo smijale. Ideji starenja, apsurdima društva, opsjednutosti izgledom, strahovima... Tijela su nam se smijala.
Odnos prema tijelu
"Ne želim se praviti da sam mlađa nego što jesam. Ako vidite da sam u tom smislu poludjela, javite mi. To može biti trenutak slabosti ili neke životne nesigurnosti koji može dovesti do toga da pofarbam kosu u rozo i stavim kikice u četrdesetima. Ovim putem apeliram na sve svoje prijatelje i poznanike da me se zaustavi u tome", kroz smijeh nas upozorava Nataša. Smijemo se, ali nam paralelno prolaze kroz glavu slični scenariji s ulica. Što zapravo znači živjeti u stvarnosti s vlastitim tijelom i ciklusom života u kojem se nalazimo.
"Odnos s tijelom je za mene čisti odnos sa samim sobom. Posljednjih godinu i pol dana sam se napokon počela miriti sa svojim tijelom i zapravo zaljubljivati u njega. Nakon desetljeća borbi, kritika i osuda jesam li predebela, premršava ili preniska. Nakon svih autohejterskih ratova sam se naprosto umorila. I promijenila. I možda neki mikro višak kila postao je samo predivni dokaz života i hedonizma u meni samoj. I svjedoči o mojoj strasti prema životu. Taj neki sendvič u ponoć uz čašu vina u kojem sam beskrajno uživala više nije jutarnji mač nad glavom", otkriva nam Iva svoj novi odnos s tijelom.
"Izgled je zapravo odnos prema životu. On nam govori je li osoba živa, je li odustala, je li joj dobro. Nepodnošljivi su mi postali komentari je li se netko udebljao, je li smršavio, ostario, nije ostario. Čim te ugledaju na ulici kreće bombardiranje vizualnih komentara. Nego što ćemo nego ostarjeti. Svi ćemo. Jako je važno dostojanstveno starjeti. To znači ne misliti da si curica s pedeset godina i nositi plisirane suknjice. Živjeti u skladu sa sobom znači dostojanstveno starjeti", temperamentno se nadovezuje Nataša. Pitam ih tko su primjeri žena koje su znale i znaju sa stilom nositi svoje godine.
"Doris Šarić Kukuljica", Iva ima spreman odgovor. "Ta žena je hodajuća vitalnost. Energija. Stil. Jedna divna pomirenost sa sobom", govori. "Ana Karić je za mene žena koja je dostojanstveno starjela. S najviše stila. Krivo je reći starjela u njezinom slučaju. Pravi izraz bi bio magično je nosila svoje godine koje god su bile", kaže Nataša.
Što nam ljudska tijela govore…
"Mislim da se o ljudima jako puno informacija može saznati ako ih promatramo kako hodaju i nose svoje tijelo. Kako se kreću. Prvo što vidim kad mi čovjek prilazi je koju životnu energiju nosi. Odustajanje od života. Uronjenost u život. Hedonizam i slavljenje života. Strah", odgovara Nataša. "Tijelo ne može prevariti. Ono govori sve. Naivno smo uvjereni da se verbalno razotkrivamo, a upravo je suprotno", kaže Iva.
Imaju li njihova tijela poneku manu…
"Tijelo mi je jako važno jer je ono moj glumački alat. Nisam opsesivna oko teme tijela, ali pazim da ono bude budno i u dobroj startnoj poziciji za moj glumački poziv. Pazim da mi ne postane teret i da me ne sputava. I vježbam. Nikad ga ne zapuštam. Da se javno ispovijedim i ukažem na neke eventualne mane? Ma ne dolazi u obzir. Pa da onda ljudi analiziraju imam li zaista uža ramena ili krivi nos. Zaboravi. Sljedeće pitanje", nasmijava nas Nataša. "Sve što su mojem kritičnom umu dugo bile potencijalne mane, sad vidim kao raskoš i ljepotu", mirno odvraća Iva. Pa vi ste zapravo zadovoljne sa svojim tijelima, zaključujem…
"Apsolutno sam zadovoljna sa svojim tijelom u ovom ciklusu života četrdesetih. Ništa me ne koči. Svi su mi se prijetili da će mi početi klecati koljena, da će mi se stezati vrat, da ću se usukati, ali ništa od toga se nije desilo. Čak naprotiv. Pokretnija sam nego ikad. Tijekom odrastanja sam bilo klasično nezadovoljna svojim izgledom. Prepuna frustracija i strahova. Vjerojatno sam bila uvjerena da sam grdoba svijeta. Mislim da se većina ljudi u djetinjstvu i ranoj mladosti obračunava s istom temom na isti način. Sramila sam se svojeg tijela i bila nesigurna. Danas ga volim i uživam biti u njemu", kaže Nataša. "Moje mi je tijelo sve ljepše i ljepše. Kao da ga napokon organski volim. A prošla sam kroz agoniju raznih nezadovoljstava tijekom odrastanja", prisjeća se Iva.
Žena s najljepšim tijelom?
"Kad vidim Gisele Bündchen, tu nemam nekih većih primjedbi. (smijeh) Ima prekrasnih tijela svakodnevno na ulici pa ne bih nikog izdvajala jer samim time oduzimam ljepotu koja je stalno oko nas. Zapravo su mi lijepa tijela ona koja su nekako živa. Energija koju netko donese u prostoriju kad uđe je puno važnija od bilo kojih proporcija. Jedino što mi doista nije lijepo su tijela koja su rezultat manijakalnog vježbanja. Sve što je pretjerano i opsesivno mi nikako nije lijepo. Nisu mi privlačna ta nabildana tijela. Kao da nemaju okusa".
"To je potpuno nesexy", dovikuje Iva. "Monica Belluci je moja savršena žena. Putena je i senzualna. Ta njezina kosa. A prije svega je sretna i zadovoljna sa svojim tijelom što emanira na tisuću kilometara. To je moj pojam lijepe žene. Tajna je u načinu na koji nosiš svoj izgled."
Floskula da stariji muškarci gledaju znatno mlađe žene?
"Ne znam. A što je s floskulom da mlađi muškarci gledaju starije žene? Fokus je svugdje na godinama, a godine su krivi fokus. Cijeli svijet komentira kako predsjednik Francuske ima stariju suprugu. Ja kad god njih vidim, vidim da se ti ljudi vole. Meni je za odnos bitna ljubav. Hitno izmjestimo godine iz fokusa ljudi", apelira Nataša.
"To je kao neki loš kliše. Ta priča o starijim frajerima i mlađim ženama. Ili mlađim frajerima i starijim ženama. Pa ne možemo magiju privlačnosti svesti na tako jeftinu priču", nadovezuje se Iva.
Je li žensko starenje okrutnije od muškog u percepciji društva…
"Žensko starenje je tako percipirano jer su očekivanja od ženskog izgleda povijesno zahtjevnija. Uvijek se s divljenjem govori o tome kako muškarci markantno stare i sijede. Ženu se brutalno secira. Anti-age je jači kod njih", misli Iva.
"Žene kao da osuđuju zbog starenja. Bila sam zgrožena komentarima na novu sezonu ‘Seks i grada‘. Najviše komentara, umjesto na samu seriju je bilo na činjenicu kako su protagonistkinje ostarjele. Pa ne mogu žene ići unazad s godinama. Svake godine nose nešto lijepo sa sobom. Žene mogu izgledati prekrasno i sa sedamdeset i s osamdeset godina. Moja none Lena je neki dan proslavila 93. rođendan i dan danas izgleda prekrasno. Zato što je vitalna. Zato što ima glas kao djevojčica. Zato što nije odustala. Zato što svaki dan kopa vrt. Zato što je živa. I u tom dostojanstvenom starenju je prelijepa. Što znači osuđivati starost? To za mene znači ne voljeti život. A kad se ljudi nalijepe botoksom da bi spriječili starenje, onda isto idu na giljotinu. Ništa u ovom društvo nikad nije dobro. Ta opterećenost izgledom je postala NEPODNOŠLJIVA. I ta mržnja i komentari na fizički izgled", smatra Nataša.
"Taj balon vizualne opsesije je toliko narastao da će se u jednom trenutku morati rasprsnuti. Čista patologija. Duboko sam uvjerena da će aktualni standardi ljepote postavljeni na društvenim mrežama, posebno Instagramu, uskoro nestati s lica zemlje. Osjećam da je ljudima dosta te laži. Nešto u tom smislu vibrira", nastavlja Iva.
Može li se starenje uljepšati ili zaustaviti tretmanima pomlađivanja i plastičnom kirurgijom?
"Nemam apsolutno ništa protiv toga, ali doista ne mislim da ti tretmani smanjuju godine. To je vrsta njege i brige o sebi. Samo je pitanje radi li se s mjerom", odgovara Nataša. Na pitanje kako planira ostarjeti Nataša mi kroz smijeh odgovara: "Misliš, vidim li se kao Patti Smith? I ta varijanta dolazi u obzir."
"Takva vrsta brige o sebi kao sastavni dio naše suvremene stvarnosti je isključivo pitanje mjere i ukusa. Prije dosega plastične kirurgije i tretmana pomlađivanja žene su koristile neke druge tretmane koji su tada bili dostupni", zaključuje Iva. A zapuštenost tijela. Vizualne osude… Nataši zapušteno tijelo ne podrazumijeva i pretilo tijelo.
"Meni zapuštenost tijela više znači kad se emanira neko odustajanje od života iznutra. Zapuštenost iznutra. Ne osuđujem, ali percipiram. I može mi biti jako dirljivo jer često ukazuje na neku nemoć. Hod, koža, energija. I higijena je iznimno važan segment brige o sebi". Ivi pretilost često izaziva tugu. "Kao da iza debljine kod ljudi uvijek stoji neki oblik zaštite. Neko nezadovoljstvo. Neosviještene rane. Strah od života".
Hrana kao život…
"Na ljudima naprosto vidim što jedu. Na koži, na kosi. Načinu kako izgledaju. Odrastala sam na maminoj mediteranskoj kuhinji. Prirodno mi je biti na zdravoj hrani. Nezamislivo mi je ne unositi vitamine i ne brinuti o sebi na taj način. I to se nekako uvijek povuče od doma kao koncept života i ljubavi prema sebi. Svi imamo izlete uslijed suvremenog načina života, ali pronaći u danu vrijeme za kuhanje je za mene sastavni dio života koji živim. To je vrijeme za sebe. Podsvjesna poruka da se voliš", kaže Iva.
Nataša dolazi iz obitelji u kojoj se njegovao čin pravog zajedničkog obroka za stolom. "Kao neki ljubavni ritual. Gdje smo svi bili prisutni. Gdje su se gasili mobiteli. Gdje se polako jelo, smijalo i razgovaralo. Gdje se uživalo u hrani. I to sam ponijela sa sobom u vlastiti život. Kuhanje je sastavni dio mojeg života i u tome uživam. Nekad su to bakanalije, nekad najjednostavniji ručak koji se pripremi za 15 minuta, ali je uvijek topli obrok. I to smatram važnim dijelom brige o sebi, o tijelu i o zdravlju. Stvarno se slažem da jednim dijelom i jesmo ono što unosimo u sebe. Stanje u tijelu i svijest nam je drugačija ovisno o tome što jedemo".
O njihovoj ljubavi i brizi prema tijelu…
"Ne mogu odvojiti svoje tijelo od same sebe. S godinama sam počela prepoznavati svoje potrebe jasnije i poštivati ih. Prije mi se znalo spavati, ali taj impuls uglavnom ne bih poslušala. Sad kad osjetim umor naprosto idem spavati. San je osnovna ljudska potreba koja možda i najviše doprinosi zdravlju. U ničemu nisam rigidna osim u kuhanju toplih obroka svaki dan. Ja sam najiskrenije zakleti kampanjac u svemu što radim. Recimo, vježbala sam aktivno čitavu godinu, ali sad zadnjih mjesec dana kad cijela planeta upire svom snagom i vježba kako bi dobro izgledala preko ljeta, ja se pravim kao da se ništa nije desilo. Sama radim vlastite kreme i na tijelo i lice nanosim isključivo prirodne sastojke. To se spontano desilo. To zanimanje i ljubav prema aromaterapiji o kojoj svakodnevno puno učim. Masaže su sastavni dio mojeg života. Napravim detoks program jednom godišnje. Vježbam yogu i pilates. U ničemu zapravo nisam opsesivna, ali bome ni redovita. Ovako bih se ponašala da i nisam glumica, iako ta izloženost nosi svoje. Mi glumci starimo javno. To je činjenica. Svi nas komentiraju. Tijelo je glumački alat i održavanjem lakše nosimo glumačke procese", objašnjava Nataša.
"Jedan dulji period života sam bila manično ovisna o valjda svim kremama koje postoje na tržištu. Farmaceutska industrija je doslovno živjela od mene, a onda sam shvatila da to nije potrebno. Volim se njegovati. Imam te svoje male dnevne beauty rituale lica i kože kojih se nikad ne odričem. Kreme i preparati za svaki dio tijela. Kao da imam vlastiti kozmetički salon doma. Da, ovo ipak zvuči poput opsesije", kaže Iva.
Pravo na pobačaj
A onda smo aktivirale bombu jer sam ih pitala što misle o odluci Vrhovnog suda SAD-a kojom je oborio vlastitu presudu od prije 50 godina o pravu na pobačaj u svim saveznim državama. Nataša misli da je ovo napad na temeljna ljudska prava žena.
"Nikad neću zaboraviti kad mi je moja kolegica Barbara Nola tijekom jednog divnog razgovora još snažnije osvijestila koliko je borba žena kroz povijest za svoja prava bila duga i teška, ali kao da nas neprekidno vraćaju na početak. Ovdje se dovodi u pitanje pravo žene na izbor. Pravo reproduktivne slobode. Temeljna ljudska prava žena. Zabrana pobačaja neće ukinuti pobačaj, samo će milijune žena izložiti nevjerojatnom zdravstvenom riziku. One koje to mogu priuštiti putovat će u države s legalnim abortusom; one koje nemaju novca prepustit će se mesarenju lokalnih nadriliječnika. Direktno ugrožavajući vlastiti život. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije svake godine izvrši se 42 milijuna abortusa, 22 milijuna u sigurnim, a 20 milijuna u nesigurnim okolnostima. Od posljedica nelegalno obavljenog prekida trudnoće godišnje u svijetu umre oko 70.000 djevojaka i žena, a oko pet milijuna žena ima ozbiljne zdravstvene probleme, mnoge od njih s permanentnim posljedicama. Je li potrebno išta više reći?"
Ivi je sama tema zastrašujuća.
"Već danima ne dolazim k sebi, ali me plaši da je nešto takvo moguće. To je scenarij Sluškinjinih priča ovdje i sada. Jezivo, ali događa se svima nama. U Poljskoj su se ljudima smijali kad su skupljali potpise za prava na pobačaj. Uvjereni da im se to neće dogoditi, ali sljedeći dan im se naprosto desilo". Nataša smatra da svi imaju pravo govoriti što žele. "Samo što ne možemo svako mišljenje uzeti u obzir. Zamisli da ja počnem javno govoriti o nuklearnoj fizici. Tko bi me na svijetu uzeo u obzir? Nije ideja da zabranimo ljudima da govore. Ideja je da sami sebi odgovorimo na pitanje kako je moguće da se takva odluka donese 2022. godine nakon svega što smo prošle. Mislim da smo uvijek nekako pretihi. Puno tiši od onih koji podržavaju ovakve monstruozne odluke. Mi promatramo i zgražamo se kako je tako nešto moguće, ali ovaj put moramo reagirati. Vikati, zapomagati i urlati ako treba. To je odluka koja nema doticaj sa zdravom pameti. Prije su žene bježale na sela i guščjim perima u tajnosti obavljale pobačaje. Hoćemo li se tamo vratiti?", pita se.
"Pobačaji su se obavljali kroz čitavu povijest. Samo su žrtve bile prevelike. I ako se pristane na ove monstruozne odluke, opet će se obavljati. Samo u uvjetima crnih tržišta, obavljat će ih nestručni ljudi u mesnicama nad ljudskim tijelima na način da će netko jako dobro zaraditi na tome, a žene će proći kroz teror nad tijelom i psihom. To mi izaziva nemoć i bijes. Abortus se može dogoditi iz raznih razloga. Uopće nije važno kojih. Svi ljudi koji podržavaju zabranu pobačaja su isti oni koji ne podupiru edukacije o seksualnom odgoju u školama. Meni ova tema izaziva paralizirajući strah", zgrožena je Iva.
"Za mene ne postoji kategorija razloga za abortus osim intimne odluke same žene. Propitkivanjem motiva zapravo dajemo legitimitet ovom apsurdu. Je li ulazimo u razloge zašto se netko razveo? Radi se o ženinom tijelu. Ovo je srednji vijek", poručuje Nataša.
Sadržaj nastao u suradnji Glorije Glam i Designer Outleta Croatia
Za više priča, komentara i razgovora o tijelu kupite novi broj magazina Gloria Glam - ljetna tema je #lovemybody
