Čitate li još uvijek na plaži? Mobiteli su gotovo u potpunosti zamijenili trend s kojim smo živjeli do prije jedno deset godina, pa su sve rjeđi oni koji pomno za ljeto biraju komade literature za koju nisu imali vremena ili koncentracije prije godišnjeg. Nisu samo društvene mreže krive za ovaj fenomen: novopečene majke sramežljivo šute o činjenici da su nakon poroda gotovo u potpunosti prestale čitati. Čak i one od nas koje su prije majčinstva bile gutačice knjiga, koje su s prijateljicama, uz trikove o depilaciji i frajerima dijelile i omiljene literarne pronalaske, pristale su ili umorno spavati dok beba spava ili se zadovoljiti skrolanjem po feedovima u tišini i zavidnim pogledima u uredne interijere influencerica. Ne očajavajte, mame, ipak ima nade, tamo negdje pred školu malih čudovišta. Kako postaju samostalniji, jenjava i potreba da se poput kišobrana naginjete nad njima na plaži. Tako se otvara slobodan prostor koji su knjige ponovo spremne zauzeti. Prisjetit ćete se toga sa sladostrašćem, obećajem. Tog osjećaja soli na stranicama i gubljenja pojma o vremenu i prostoru u nekom mikrosvijetu (bez straha da će se netko utopiti, obećajem).
Knjiga koja je za mene označila povratak čitanju na plaži nije ni lagana ni vesela, ali je bolno ženska i stilski savršena, a svaka žena s ovog podneblja može se pronaći u narativu koji je ispisala Milena Marković, pjesnikinja iz Srbije, dobitnica NINove nagrade za književnost za ovaj roman u stihu. Nemojte da vas taj opis stila pisanja prepadne: stih su samo slike, savršeno posložene da bi stvorile priče koje se nižu opisujući bolno majčinstvo, dobro nam poznato začudno balkansko djetinjstvo, patološku vezu s roditeljima, koji su istovremeno i najveće prokletstvo i najveći blagoslov, potragu za odgovorom na pitanje kako se ispravno biva ženom, toksične veze, majčinstvo u četrdesetima, dojenje, brigu, predugačka ljeta na selu, spajanje karijere i samohranog roditeljstva, specifičnosti života i odrastanja na Balkanu. "Deca" Milene Marković pročitana su tijekom jednog dana na Košljunu na otoku Pagu, i to je vjerojatno najpoželjnija ženska literatura ovog ljeta za sve nas koje se vraćamo sebi. Što čitam dalje? Stay tuned.
